Hormonska terapija u menopauzi u vezi je s rakom dojke

Nedavno je objavljena studija u kojoj britanski znanstvenici upozoravaju da žene koje se koriste hormonskom nadomjesnom terapijom (HRT) obolijevaju od raka dojke tri puta češće od žena koje u vrijeme menopauze ne uzimaju estrogen i progesteron (British Journal of Cancer 2016, 115, 607). To upozorenje nije prvo, nego najnoviji rezultati potvrđuju ranija istraživanja koja jasno pokazuju povezanost hormonske nadomjesne terapije s povećanim rizikom od raka dojke, krvožilnih bolesti te srčanoga i moždanoga udara (JAMA 2002, 288, 321; NEJM 2003, 349, 523; Lancet 2003, 362, 419). Sve te studije objavljene su u vrhunskim znanstvenim časopisima i potpisuju ih priznati stručnjaci pa ignoriranje takvih upozorenja nije razumno.

Rizik je bio podcijenjen

Znanstvenici Instituta za istraživanje raka u Londonu proveli su opsežno istraživanje koje je trajalo šest godina, a pratili su zdravstveni status 39 tisuća žena. U toj je skupini žena njih 775 oboljelo od raka dojke. Znanstvenici su otkrili da se većina oboljelih žena (njih gotovo 580) koristi ili se koristilo hormonskom nadomjesnom terapijom. Anthony Swerdlow, profesor epidemiologije i voditelj istraživanja, objašnjava važnost novih rezultata: »Naši rezultati pokazuju da je u prethodnim studijama podcijenjen rizik od raka dojke izazvan hormonskim nadomjesnim liječenjem. Žene koje uzimaju hormone u menopauzi imaju tri puta veću šansu oboljeti od raka dojke. S produljenom hormonskom terapijom rizik se dodatno povećava. Ti podatci omogućuju ženama informirani pristanak na hormonsku terapiju u menopauzi.«

Hormoni (ni)su sramota

Uporaba hormona u menopauzi tehnički se naziva terapijom, no čini se da nije prikladno normalni dio života smatrati bolešću. Nadomještanjem hormona u žena ništa se ne liječi, nego se samo pokušavaju otkloniti privremeni simptomi menopauze poput valova vrućine (tzv. valunzi), naglih promjena raspoloženja, nesanice, povremene depresije... Osim toga, mnoge žene uzimaju hormonske koktele kako bi povratile oslabljeni spolni nagon, odnosno libido. Ublažavanje simptoma menopauze zapravo se često upotrebljava kao izgovor za obnavljanje spolne moći. Hormonska nadomjesna terapija postala je tako »društveno prihvaćeni« afrodizijak, za razliku od »muških pilula« koje (raz)otkrivaju spolnu disfunkciju u muškaraca.

Starenje nije bolest

Menopauza nije poremećaj, nego je prirodna »pojava«, poput puberteta ili starosti. No u medikaliziranom društvu (pret)pubertetsko ponašanje djece i mladih nasilno se regulira antidepresivima, a »anti-ageing« istraživanja postala su perjanica znanosti u borbi protiv starenja. U kemijskom ratu protiv bora, ćelavosti, znojenja i spolne nemoći meta su postali i valunzi. Sustavna medikalizacija menopauze, koju podržavaju mjerodavne institucije i medicinski establišment, otkriva poremećeni odnos prema starenju i životu uopće.

Hormonske mijene u žene

Hormonska terapija temelji se na unosu estrogena i progesterona u žensko tijelo koje te hormone sve manje proizvodi. Prema tomu, radi se o udarima ili infuzijama hormona u vrijeme kada ih organizam više ne očekuje. Dio ženske populacije, nažalost, sada i znanstveno dokazano, plaća visoku cijenu induciranoga hormonskoga kaosa u klimakteriju. Zanimljivo je da najveći dio ispitivane populacije žena ima vrlo rana iskustva eksperimentiranja s hormonima. Od 39 tisuća žena uključenih u britansku studiju njih više od 31 tisuće koristilo se kontracepcijskim pilulama. »Igre« s hormonima, dakle, u mnogih žena započinju vrlo rano i traju do zrele dobi: sprječavanje ovulacije, odgađanje rađanja, izbjegavanje dojenja...

Žene bez iskustva s vrijednim i korisnim hormonskim mijenama teže se susreću s izazovom menopauze i sklonije su uzimanju tableta. No »posljednje« uzimanje hormonskih preparata, kako upozorava znanost, povezano je s epidemijom raka dojke. Ipak, dobru vijest iz najnovije studije otkriva Delyth Morgan, voditeljica najveće britanske ustanove za istraživanje raka »Breast Cancer Now«: »Rizik od raka dojke smanjuje se kada žena prekine s hormonskom terapijom menopauze.«

Glas Koncila 36 (2202) | 1.9.2016.

(Pri)govor znanosti

Valerije Vrček
http://www.glas-koncila.hr/index.php?option=com_php&Itemid=41&news_ID=28879

Prve zabrane parabena

Parabeni su popularni konzervansi koji se upotrebljavaju za čuvanje farmaceutskih, prehrambenih i kozmetičkih proizvoda. Proizvodi natopljeni parabenima imaju dulji vijek trajanja. Parabeni su skupina esterskih spojeva (derivati hidroksibenzojeve kiseline), a zbog sličnih kemijskih struktura imaju i slične biološke učinke na ljudski organizam. Na deklaracijama različitih proizvoda obilježeni su kao metilparaben (E-218), etilparaben (E-214), propilparaben, butilparaben, benzilparaben... Već dvadesetak godina tema su znanstvenih rasprava, upozorenja i optužbi da mogu uzrokovati rak. Usprkos akademskim prigovorima, parabeni se masovno ubacuju u maskare, sjenila, kreme i mlijeko za sunčanje, ruževe za usne, sredstva protiv znojenja (antiperspiranti), parfeme, ali i u grickalice i slatkiše te farmaceutske sirupe za djecu.

Parabeni se talože u organima

Parabeni su vrlo jeftine kemikalije. Jedno pakiranje od 25 kilograma parabena (oko 100 američkih dolara) dovoljno je za konzerviranje 25 tona prehrambenih proizvoda. Parabeni su, nakon vode, najčešći sastojak u kozmetičkim proizvodima. U hrani je dopušteni udio parabena 0,1 posto, a u kozmetičkim proizvodima 10 puta više. Prema tomu, parabeni ulaze u čovjeka kroz usta i kožu, a uglavnom ih konzumiraju žene i djeca!

Sve do 2004. godine kozmetička je industrija uvjeravala javnost da se parabeni ne zadržavaju u organima i tkivima, već se brzo izlučuju iz organizma (enzimska hidroliza estera). No te je godine skupina znanstvenika iz Ujedinjenoga Kraljevstva otkrila da se parabeni nakupljaju u tkivu tumorom zahvaćene dojke (J. Appl. Toxicol. 2004., 24, 5). To je otkriće pobudilo sumnju da parabeni sudjeluju u etiologiji i razvoju tumora dojki. Dodatni razlog za zabrinutost je otkriće znanstvenika da parabeni imaju estrogena svojstva, zbog čega mogu izazvati hormonske poremećaje. Njihovo se djelovanje povezuje s reproduktivnim poremećajima u muškaraca i žena, s alergijskim reakcijama, a utječu i na normalan rad štitnjače. Prema podatcima američkih znanstvenika, metilparaben i propilparaben nalaze se u krvi i urinu gotovo svih ispitanika (EHP 2011., 119, 252).

Danska zabranila parabene

Nakon što su parabeni uvršteni u popis hormonskih otrova (endokrini disruptori), u mnogim su zemljama pojačane građanske akcije, ali i političke kampanje protiv uporabe tih kemikalija u svakodnevnom životu ljudi. S konkretnim mjerama najdalje je otišla Danska koja je krajem 2013. godine zabranila uporabu parabena u kozmetičkim proizvodima za djecu. Ta je odluka, doduše, kompromis politike, znanosti i industrije jer na tržištu su ostali parabeni u hrani i u kozmetici za odrasle. Ipak, zabrana parabena u Danskoj primjer je ostalim zemljama Europske unije da je odluke o zaštiti zdravlja potrošača moguće donositi samostalno, bez konzultacija s Bruxellesom.

To je posebno dobra lekcija za Hrvatsku čije bi mjerodavne institucije trebale češće uvoditi moratorij ili zabranu kontroverznih kemikalija, proizvoda ili tehnologija. Parabeni su financijski i javnozdravstveni balast za naše društvo, upitne su vrijednosti i sasvim izvjesnoga rizika. Njihova funkcija u kozmetičkim i prehrambenim proizvodima nije čuvanje zdravlja ljudi, već zaštita vrijednosti dionica. To su uvozne kemikalije (uglavnom iz Kine) te je stoga jedino uvoznicima u interesu da se kozmetika i hrana impregnira štetnim parabenima.

Valerije Vrček

Glas Koncila 26 (2088) | 29.6.2014.