Belgijski znanstvenici sa Katoličkog sveučilišta u Louvainu nedavno su
objavili studiju u kojoj tvrde da je kupanje i boravak na bazenima važan
faktor rizika za pojavu astme kod djece (EHP 2006,114,1567). To se
odnosi na otvorene i zatvorene bazene u kojima se voda redovito klorira -
dakle, uglavnom svi bazeni!
Kloriranje, postupak kojim se provodi dezinfekcija bazenske vode, ujedno
je i postupak kojim se u bazenskoj vodi stvaraju znatne količine
neželjenih nusprodukata: trikloramin, aldehidi, kloroform, trihalometani
i drugi halogenirani ugljikovodici... Svi ti štetni produkti kloriranja
nastaju reakcijom plinovitoga klora s organskom materijom koju kupači
unose u bazensku vodu (znoj, dlake, urin, epitel kože...). Pritom je
posebno štetan trikloramin (ili dušikov triklorid), plinoviti produkt
netopljiv u vodi, koji bazenima daje karakterističan miris klora. Autori
smatraju da je upravo trikloramin glavni bazenski faktor, odnosno
»krivac« za pojavu astme kod djece koja koriste bazene za kupanje.
Trikloramin u bazenu
Dokazano je da trikloramin oštećuje plućni epitel kod plivača i da
uzrokuje pojavu astme kao profesionalnog oboljenja kod učitelja plivanja
i spasilaca. Trikloramin uzrokuje iritaciju očiju i gornjih dišnih
putova, a njegovo štetno djelovanje po svom intenzitetu odgovara
djelovanju klora i formaldehida, poznate kancerogene kemikalije.
Prosječna koncentracija trikloramina u bazenskom prostoru iznosi oko 0.5
miligrama u prostornom metru, što je najviša vrijednost izmjerena za
koncentraciju otrovnih plinova kojima su izložena djeca (prema podatcima
Svjetske zdravstvene organizacije te vrijednosti za druge plinove ne
iznose više od 0.3 miligrama). U tim koncentracijama trikloramin je
snažan oksidans koji razara tanke plućne spojnice i povećava propusnost
plućnog epitela. Na taj način dolazi do povećanog prolaza proteina i
alergena kroz stjenku u plućno tkivo što dovodi do različitih upala i
alergijskih reakcija, uključujući i astmu.
Studija utjecaja »atmosfere« bazena na pojavu i razvoj astme provedena
je na uzorku do pet stotina školske djece. Znanstvenici su provjeravali i
ostale faktore rizika za pojavu astme poput pušenja u obitelji,
dojenja, kućnih ljubimaca, pojava alergijskih bolesti u obitelji...
Pritom znanstvenici posebno naglašavaju kako se genetičkim faktorima ne
može objasniti dramatičan porast astme među djecom razvijenih zemalja.
Kontaminacija okoliša i promjene načina života u zapadnim zemljama imaju
svoju posebnu cijenu - zdravlje djece. Kloriranje bazenskih voda i
pojava astme samo je jedan takav primjer.
Potrebne mjere opreza
U navedenom radu belgijski znanstvenici predlažu poduzimanje zaštitnih
mjera. Poseban oprez potreban je kod male djece, čija se pluća tek
razvijaju i koja koriste plitke bazene s najtoplijom vodom. Upravo je u
takvim bazenima koncentracija razgradnih produkata uslijed kloriranja
vode najveća!
Minimum pristojnosti prema redovitim kupačima bila bi vidljiva obavijest
o mogućim neželjenim posljedicama uporabe bazenskih voda. To posebno
postaje aktualno nakon navedene objavljene studije.
Ta studija, osim što uvjerljivo povezuje pojavu astme kod djece i
boravak u bazenskim prostorima koji su redovito zagađeni razgradnim
produktima kloriranja, ona otvara i druga važna pitanja. Među prvima je
sigurnost pijenja vode iz vodovoda koja se redovito klorira. Kloriranjem
pitke vode također se stvara niz razgradnih štetnih produkata iako u
nižim koncentracijama. Osim što neki to drže »kemijskim nasiljem« nad
pitkom vodom, drugi ga nazivaju i »političkim nasiljem« smatrajući da
činom kloriranja potrošač gubi pravo izbora - želi li piti kloriranu
vodu ili ne...
Glas Koncila, broj 42 (1686), 15.10.2006.
