Carski rez je kirurški zahvat kojim se prekida trudnoća, a dijete se
kroz napravljeni abdominalni otvor izvlači iz majčine utrobe. Taj
jednostavni operacijski zahvat nije nikakva novost u medicini, a
primjenjuje se u situacijama kada je prirodni, vaginalni porod vrlo
rizičan za zdravlje majke ili djeteta.
Komplikacije pri porodu koje opravdavaju carski rez uglavnom su rijetke.
Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije učestalost takvih
zahvata trebala bi biti manja od 10 posto. Međutim, u posljednjih
nekoliko desetljeća učestalost carskih rezova znatno je porasla (Int. J.
Gynecol. Obstet. 2003, 82, 399). U SAD, Meksiku, Italiji, Brazilu i
Kini gotovo svaki treći porod završava se carskim rezom! Godine 1981. u
Francuskoj učestalost carskog reza iznosila je 10 posto, g. 1995. više
od 15 posto, a danas oko 20 posto. Sličan trend vrijedi i za Veliku
Britaniju, Njemačku, Tursku i druge zemlje u kojima se svako peto dijete
rađa operacijskim rezom majke. U indijskim gradovima učestalost carskog
reza u posljednjih 40 godina porasla je čak osam puta. Za takav nagli
porast broja carskih rezova ne postoje posebni medicinski razlozi, već
je to posljedica izbora samih trudnica. Sve je veći broj majki koje se,
bez ikakvih medicinskih indikacija, samovoljno odlučuju za carski rez
(Br. Med. J. 2000, 320, 1072).
Epidemija carskih rezova
Michel Odent, svjetski poznati porodničar, smatra da se radi o
nepotrebnoj epidemiji carskih rezova s nepredvidljivim posljedicama za
buduće naraštaje. U svojoj najnovijoj knjizi »Ceasarean« (Free
Association Books, London, 2004) upozorava na tu »civilizacijsku bolest«
zbog koje je rođenje sve većeg broja djece obilježeno specifičnim
otporom majke prema prirodi. »Pohlepom za carskim rezom« izbjegava se
iskustvo iščekivanja termina, trudova i napora tiskanja, a porod se
pretvara u programiranu operaciju koja se prema dogovoru može naručiti i
»obaviti« po danu, u vrijeme vikenda ili u vrijeme dežurstva osobnog
liječnika. Odent podsjeća da je vrijeme trudova vrijeme intenzivne
komunikacije majke i djeteta, vrlo važne za njegov budući razvoj. U tim
posebnim trenucima dolazi do pojačanog lučenja »koktela ljubavnih
hormona«, posebice oksitocina i endorfina. Dijete lišeno iskustva
majčinih trudova ostaje zakinuto za djelovanje tih hormona, što može
dovesti do različitih poremećaja u kasnijim godinama. Odent smatra da su
nasilna ponašanja, autizam, anorexia nervosa i sklonost samoubojstvu
moguće posljedice hormonskog nedostatka u vrlo osjetljivoj fazi života.
Medikalizacija života
Epidemija carskih rezova uklapa se u opću medikalizaciju društva.
Spolnost, starost, smrt i rađanje predstavljaju tek biokemijske procese
koji se mogu regulirati i ispravljati znanstvenim otkrićima. Rađaonice
su pretvorene u »tvornice djece«. Tako je Polyclinique de l'Atlantique
poznata »baby factory« nedaleko od Nantesa u Francuskoj koja godišnje
»producira« više od pet tisuća beba. Odjeli za porod opremljeni su
kemijskim arsenalom protiv patnje i boli - anestetici, analgetici,
narkotici, sedativi, trankvilizanti... »Mnoge babice smatraju da je
porođajna bol važna za odnos majke i djeteta. To je srednjovjekovno
razmišljanje!« - tvrdi Heleen van Royen, autorica knjige »Sretna
domaćica« (Rowohlt, Reinbek, 2002). Opravdavajući slobodan izbor
trudnice o načinu i vremenu poroda, prof. Elmar Joura sa Sveučilišta u
Beču smatra dobrim što su »žene postale aktivan dio procesa«. U Italiji
svaka druga trudnica zahtijeva »kemoterapiju porođajnih boli«. Vrlo je
vjerojatno da je i to razlog što u Italiji nedostaje više od 1500
anesteziologa. Konačno, i mediji su poduprli »egzodus« žena od prirodnog
poroda. Bespotrebne patnje trudnica tabloidi su obilježili parolom »too
posh to push« (»isuviše otmjena da bi tiskala«), a primjerima Victorije
Beckham, Liz Hurley, Kate Moss i drugih poznatih žena predstavili su
model moderne majke.
Cijena opsesije
Prema podacima britanskoga Nacionalnog zdravstvenog sustava, godišnje se
potroši 206 milijuna dolara više zbog euforije carskog reza. Jedan
carski rez je 1800 dolara skuplji od prirodnog poroda. U privatnim
klinikama, poput razvikane klinike Portland, kompletan paket usluga za
carski rez stoji oko 15 tisuća dolara! Stoga mjerodavne institucije
nastoje smanjiti broj i učestalost carskih rezova. No Michel Odent
smatra da se organizacijskim i financijskim mjerama ne može utjecati na
opsesiju carskim rezom: »Potreba da se prereže trbuh i izvadi dijete
postala je fiksacija, san, ljudska fantazija. Taj san nije mrtav.
Legenda o Apolonu opisuje rođenje njegova sina - otvaranjem trbuha
njegove žene. Fantazija je i danas prisutna. Mattel proizvodi 'barbie'
lutke iz kojih djeca izvlače 'bebu' kroz otvor u trbuhu.« Odent
upozorava da jedino otkrivanje zdravog odnosa prema prirodi i životu
može smanjiti pohlepu za carskim rezom. Trudnoj ženi nisu potrebni
stalni pregledi ultrazvukom, već mir, sigurnost i privatnost, te mudrost
i podrška žena koje su prošle iskustvo prirodnog poroda. On se protivi
da atmosferu rađaonice narušava brojno bolničko osoblje, te muškarci ili
pak žene koje nisu majke: »Sisavci ne rađaju u blizini predatora!«
Pohlepa za carskim rezom pokazatelj je poremećenog ljudskog odnosa prema
životu. U medikaliziranom društvu patnja i bol nemaju niti vrijednost
niti smisao, a moderna medicina narušila je sposobnost čovjeka da se s
njima suoči. Svojom službom prisilila je žene na beskrajnu potragu za
porodom koji je optimalan prema međunarodnim kriterijima, potraga koja
će ih zauvijek pretvoriti u potrošače. »One ljude koji žele slaviti
življenje, nasuprot pukom održanju života«, Ivan Illich, autor knjige
»Medicinska nemeza« (Marion Boyars Publ., London, 2002), poziva da
»umjesto brige oko zdravstvenog sustava, skrenu svoj pogled, svoje misli
prema umijeću življenja, umijeću patnje, umijeću rađanja i umijeću
umiranja«.
Kršćanska inicijativa »Pro scientia«
Glas Koncila, broj 18 (1558), 2.5.2004.
