Njemački znanstvenici, pod vodstvom profesora Rudolfa Wanka, sa
sveučilišnog Instituta za imunologiju u Münchenu, objavili su nedavno
studiju pod naslovom »Prenose li psi faktore rizika za razvoj raka dojki
kod ljudi?« (Med. Hypotheses 2006, 67,21). Oni smatraju da je za
povećanu učestalost pojave raka dojki kod žena odgovoran, uz ostalo, i
novi životni stil - pas kao kućni ljubimac.
Pas - prijenosnik virusa?
To sugeriraju rezultati epidemiološke studije koji pokazuju da je u
skupini žena koje boluju od raka dojke brojčani udio vlasnica pasa (38%)
čak dvostruko veći, nego u kontrolnoj skupini žena (samo 15%). Svoju
hipotezu njemački znanstvenici temelje na poznatoj činjenici da se
posebna vrsta mišjeg tumornog virusa (MMTV) lako prenosi i replicira u
organizmu pasa. MMTV je onkogeni B retrovirus koji inducira razvoj raka
dojke kod miševa, a njegova je sekvenca često otkrivena u slučajevima
raka dojki kod ljudi. Stoga autori pretpostavljaju da psi mogu biti
neželjeni vektor u prijenosu MMTV-a ili sličnih virusa s miša na
čovjeka.
Iako se radi o znanstvenoj hipotezi, neozbiljno je ignorirati takve
preliminarne rezultate, posebno kada te rezultate objavljuje ozbiljna
institucija.
Pas - nepotreban rizik?
U drugoj, mnogo opsežnijoj studiji, američki znanstvenici pod vodstvom
Roba McConella s kalifornijskog sveučilišta, otkrili su da alergeni i
endotoksini koje prenose psi znatno pogoršavaju kliničku sliku astme,
bronhitisa i drugih alergijskih reakcija kod djece. Rezultate su prošlog
mjeseca objavili u vrlo cijenjenom znanstvenom časopisu Environmental
Health Perspectives (on-line: 29.08.2006.). Uočeno je da djeca s astmom i
drugim smetnjama dišnog sustava mnogo teže podnose zagađenje zraka (i
druge vrste respiratornih i alergijskih »iritacija«) ukoliko su u
redovnom kontaktu sa psima. Pas kao kućni »ljubimac« predstavlja dodatno
opterećenje u ukupnoj biološkoj kontaminaciji zraka (posebno onog zraka
unutar kuća i domova) te tako pridonosi pogoršanom zdravstvenom stanju
djece sklone respiratornim i alergijskim reakcijama.
Tako su psi, osim što predstavljaju opasnost za prolaznike na ulici,
postali opasnost i za vlasnike unutar njihove kuće. Iako rizik nije
velik, statistički se može očekivati, prema podacima iz navedenih
studija, porast alergijskih i tumornih oboljenja kod onih ljudi koji
drže pse u svojim kućama i stanovima (baš kao što se statistički bilježi
porast ugriza pasa na otvorenim, javnim prostorima). Prema rezultatima
navedenih znanstvenika - pas kao kućni ljubimac životni je stil
relativno malog, ali prilično nepotrebnog rizika.
Kršćanska inicijativa »Pro scientia«
Glas Koncila, broj 37 (1681), 10.9.2006.
