Nedavnim izjavama mnogih političara, znanstvenika i javnih djelatnika
naglašena je važnost etičkih promišljanja o problemu povezanosti
biogoriva i porasta svjetskih cijena hrane. Čini se da je etička
dimenzija globalnih rasprava o smislu i potrebi proizvodnje biogoriva
postala važnija od one energetske, ekonomske ili ekološke.
Poljoprivreda u službi transporta
»Projekt biogoriva« predstavlja proces pretvaranja poljoprivrede u
uslužnu djelatnost transporta. Prema toj ideji, velik dio žetve
kukuruza, uljane repice ili šećerne trske ne služi za prehranu ljudi već
za proizvodnju pogonskog goriva za automobile i kamione. Konačni
proizvod od poljoprivrednih usjeva nije brašno ili kruh, već etanol i
biodizel. Posebni izvjestitelj Ujedinjenih naroda Jean Ziegler, inače
profesor društvenih znanosti i ekonomije sa sveučilištâ u Ženevi i
Parizu, smatra da je masovna proizvodnja biogoriva »zločin protiv
čovječanstva«. On zahtijeva petogodišnji moratorij na proizvodnju
biogoriva kako bi se usporio nagli rast cijena hrane. Ziegler tvrdi da
će nasilno pretvaranje zemlje (obradivih površina i šuma) u »benzinske
plantaže« dovesti do »masakra u siromašnim zemljama«.
Rana upozorenja
I drugi istaknuti pojedinci koriste vrlo oštre prigovore i procjene
posljedica koje izaziva proizvodnja biogoriva. Lester Brown, osnivač
instituta »Worldwatch«, a trenutno voditelj instituta »Earth Policy«,
smatra: »Svjedoci smo jedne od najvećih tragedija u ljudskoj povijesti.
Sjedinjene Države promašenim pokušajem da smanje ovisnost o opskrbi
uvoznom naftom pretvaraju žitarice u gorivo za automobile, te tako
induciraju globalnu krizu s hranom kakvu dosada još nismo vidjeli.« S
njim se slaže i Peter Brabeck-Letmathe, direktor kompanije »Nestle«:
»Ogromni poticaji za proizvodnju biogoriva moralno su neprihvatljivi i
čin su neodgovornosti.« Konačno, Liane Schalatek, iz fundacije »Heinrich
Böll«, optužuje američku i europsku vladu da »tržišnim i političkim
pritiscima u korist uporabe biogoriva uzrokuju povećanje gladi u
svijetu«. Sve izjave tih ljudi objavljene su nedavno u prestižnom
znanstvenom časopisu »Environmental Health Perspectives«, koji je toj
temi posvetio posebnu pozornost (EHP 2008, 116, A254). Upozorenja zbog
problema biogoriva objavljena su i u okviru ove rubrike prije dvije
godine (»Ekološka cijena biogoriva«, GK 39/2006), a posebno su istaknuta
razmišljanja profesora Petera Cranea, glavnog autora globalne
strategije Ujedinjenih naroda za očuvanje biljnih vrsta. On je dobro
upoznat s posljedicama naglo povećanog uzgoja žitarica i drugih usjeva
(monokultura!) potrebnih za proizvodnju goriva: »Intenzivna proizvodnja
usjeva za biogorivo prijeti uništavanjem preostalih šumskih područja,
opsežnom kontaminacijom tla i podzemnih voda zbog upotrebe umjetnih
gnojiva i pesticida te pretjeranom potrošnjom vode potrebne za
navodnjavanje zasijanih područja.«
Bez obzira koliko su procjene tih (i mnogih drugih) ljudi točne, one
upozoravaju da ideja proizvodnje biogoriva nije nigdje jednoglasno (ili
jednoumno?) prihvaćena. Ozbiljnost i oštrina njihovih prigovora
pretpostavlja potrebu preispitivanja ideje da se plodovi zemlje koriste
kao pogonsko gorivo.
Biogorivo je agrobiznis
Nasuprot uvriježenom mišljenju proizvodnja biogoriva, kao »zelena«
alternativa fosilnim gorivima, nije izvorno ekološka ideja već hibridna
političko-ekonomska inicijativa za energetskom neovisnošću. Sjedinjene
Države, Europska Unija i Brazil (najveći proizvođači i potrošači
biogoriva) snažno podupiru transformaciju šuma i oranica u površine za
uzgoj monokultura pogodnih za proizvodnju biogoriva. Poreznim
olakšicama, subvencijama i povoljnim kreditima privlače i prisiljavaju
zemljoradnike (posebno one u siromašnim zemljama) da napuste proizvodnju
hrane i da se uključe u globalni projekt biogoriva. Takvim se
nerazumnim stimulacijama protivi i Organizacija za gospodarsku suradnju i
razvoj (OECD) smatrajući da se radi o tržišnom nasilju bez ikakvih
ekoloških ili socijalnih koristi. Biogorivo je, zapravo, agrogorivo. To
je ideja i proizvod agrobiznisa. Tvrdnje o smanjenoj produkciji
ugljičnog dioksida zbog potrošnje biogoriva (u usporedbi s fosilnim
gorivima) tek su »smokvin list« za neodrživu potrošnju i rasipanje
bogatih. Najnovije znanstvene studije pokazuju da je pozitivan ekološki
učinak biogoriva vrlo malen ili nikakav. Nizozemski nobelovac Paul
Crutzen objavio je rezultate kojima dokazuje da upotreba agro-biogoriva
ne pridonosi smanjivanju stakleničkih plinova, niti je koristan faktor u
sprečavanju globalnog zatopljenja (ACP 2008, 8, 389).
Čini se da je jedina sigurna posljedica proizvodnje biogoriva globalni
poremećaj na tržištu hrane, rast cijena osnovnih prehrambenih proizvoda i
povećana stopa gladi u siromašnim zemljama. Mnogi uporno ne žele (ili
ne mogu) vidjeti povezanost proizvodnje biogoriva i problema gladi u
siromašnim zemljama. Često se radi o istim ljudima koji ignoriraju
povezanost klimatskih poremećaja i pretjeranih ljudskih (industrijskih
ili transportnih) djelatnosti. Takvo »sljepilo« je redoviti oblik
stajališta onih koji ne vide (ili ih ne zanimaju) nevolje ukoliko te
nevolje pogađaju u prvom redu siromašne ljude.
Glas Koncila, broj 26 (1775), 29.6.2008.
