Ovog su mjeseca objavljene dvije znanstvene studije koje upozoravaju da
bisfenol A, u vrlo niskim koncentracijama, izaziva niz teških poremećaja
kod laboratorijskih životinja (EHP 2005, 113, 7713; PNAS 2005, 102,
7014). U nanogramskim i pikogramskim količinama (»nano« je milijunti, a
»piko« milijarditi dio miligrama!) taj otrovni spoj može uzrokovati
ubrzano spolno sazrijevanje ženkâ, hormonske poremećaje kod mužjaka,
povećanje prostate i pad broja spermija, povećanu smrtnost fetusa,
kromosomske poremećaje, narušavanje imuniteta te poremećaje u ponašanju
poput hiperaktivnosti, agresivnosti i poremećaj spolne orijentacije...
Bisfenol A je kemikalija koja se koristi u proizvodnji polikarbonatne
plastike (tvrda prozirna plastika) i nalazi se u mnogim proizvodima
poput plastičnih dječjih bočica (Avent, Chicco, Nuk, Hipp), posuda za
hranu (namjena za mikrovalne pećnice), te u konzervama i limenkama za
piće (koristi se za unutrašnje oblaganje metalne ambalaže)... U kontaktu
s hranom ili pićem polikarbonatna plastična ambalaža redovito ispušta
bisfenol A, i to u količinama koje izazivaju navedene poremećaje kod
eksperimentalnih životinja.
U poznatom znanstvenom časopisu »Environmental Health Perspectives«
Frederick vom Saal i Claude Hughes objavili su vrlo opsežan komparativan
pregled svih znanstvenih radova u kojima se ispituju biološki i
toksikološki učinci bisfenola A. Od ukupno 115 znanstvenih radova u njih
94 dokazani su štetni učinci bisfenola A, i to u koncentracijama koje
su niže od službeno »preporučene« dnevne doze za ljude (50 mikrograma na
kilogram tjelesne težine). Većinu preostalih znanstvenih radova, u
kojima nisu uočena štetna djelovanja bisfenola A, financijski je
podupirala industrija plastike. Prikaz navedene studije, rezultati i
dodatna literatura dostupni su javnosti na internet-stranicama
sveučilišta u Missouriju.
Zakonske korekcije
Autori te pregledne studije smatraju da je količina prikupljenih
znanstvenih informacija u posljednjih nekoliko godina dovoljna da se
razmotri zabrana uporabe polikarbonatne plastike pri proizvodnji
ambalaže za hranu i piće. Budući da se godišnje proizvodi više od 3
milijuna tona bisfenola A, uz 6 do 10%-tni godišnji porast, industrija
plastike se, očekivano, protivi takvim prijedlozima. Steven Hentges,
izvršni direktor Američkog vijeća za plastiku, tvrdi: »Ta studija ne
mijenja naš zaključak da je bisfenol A u niskim koncentracijama
bezopasan za ljudsko zdravlje. Ta studija predstavlja jedno mišljenje, a
ne znanstveni zaključak.« Ipak, na temelju objavljene studije u
Kaliforniji je nedavno pokrenuta zakonska procedura kojom bi se
regulirala uporaba bisfenola A. Wilma Chan, autorica prijedloga novog
zakona, smatra da je potrebno zabraniti uporabu bisfenola A za sve
proizvode koje koriste djeca. Ukoliko se zakon usvoji, Kalifornija će
biti prva država u kojoj se ograničava uporaba bisfenola A.
I druga studija objavljena ovog mjeseca izazvala je burne znanstvene,
medijske i političke reakcije (iako ne i u Hrvatskoj). U znanstvenom
časopisu »Proceedings of the National Academy of Sciences« Barry Timmms i
suradnici pokazali su kako bisfenol A štetno djeluje na fetalni razvoj
prostate i mokraćovoda. Mikroskopske promjene često su neuočljive pri
rođenju, ali dovode do kasnijih problema s funkcijom prostate -
povećanje prostate i razvoj tumora. U eksperimentima su primijenjene
dnevne doze od samo 10 mikrograma po kilogramu tjelesne težine, dakle
pet puta manje od one doze koja je službeno proglašena sigurnom. Roger
Kirby, urolog u londonskoj bolnici »Saint George«, smatra da studija
objašnjava sve učestaliju pojavu raka prostate: »Posebno zabrinjava
povećana učestalost pojave raka prostate kod mladih ljudi. Očigledno
postoji neki faktor iz okoliša.«
Toksikološke korekcije
Znanstvenici su također uočili da pri vrlo visokim koncentracijama
ksenoestrogena, poput bisfenola A, ne dolazi do opisanih toksikoloških
učinaka. Dakle, one fiziološke efekte koje bisfenol A ne uzrokuje pri
visokim koncentracijama, može uzrokovati pri vrlo niskim
koncentracijama! Takvo otkriće (za neke je to paradoks, iako je to
odavno poznato u području endokrinologije) izazov je za standardnu
toksikologiju koja procjenu otrovnosti neke kemikalije temelji na
linearnom odnosu doze i učinka. Stoga su sve službeno utemeljene
vrijednosti dozvoljenih ili preporučenih doza za različite kemikalije
upitne i podložne znatnim korekcijama jer se temelje na preuskom rasponu
ispitivanih koncentracija.
Nakon zabrane ftalata (aditivi za omekšavanje plastike) i polibromiranih
difenil-etera (inhibitori zapaljenja plastike) može se očekivati i
zabrana bisfenola A. Ipak, sve dok ne dođe do tih promjena u zakonskoj
(toksikološkoj) regulaciji bisfenola A, ta će kemikalija upitne
vrijednosti (i sigurnosti) biti dostupna ljudima u dječjim bočicama,
plastičnim posudama za hranu, limenkama i konzervama...
Kršćanska inicijativa »Pro scientia«
Glas Koncila, broj 22 (1614), 29.5.2005.
